Zbog velikog interesovanja javnosti Historijski muzej Bosne i Hercegovine je 10. 06. 2011. godine postavio izložbu španskog fotografa Miquela Ruiza pod nazivom „Fragmenti Sarajeva“, koja sadrži arhitektonski urbicid Sarajeva 1992.-1995. godine u crno-bijeloj tehnici, te iste objekte u koloru januara 2002. godine. Ukupno je prezentirano sedamnest fotografija u crno-bijeloj tehnici i jedanest fotografija u koloru.

Podsjećanja radi ovaj veliki zaljubljenik i majstor fotografije prvi put se s pomenutom izložbom predstavio u svom rodnom gradu Gironi, februara 2002. godine, a istu izložbu Sarajlije su mogle vidjeti septembra 2006. godine.

Ovim gestom Historijski muzej Bosne i Hercegovine želi još jednom zahvaliti gospodinu Miguelu Ruizu na svesrdnoj podršci ovoj instituciji, o čemu najbolje svjedoči podatak da je u martu 2007. godine  darovao Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine 1.300  fotografija koje posjeduje i njegov rodni grad Girona.
Dizajn i tehničku realizaciju izložbe uradio muzejski fotograf Esad Hadžihasanović.

Izložbu pod nazivom ''Treasures of Socialism'' čine izabrana djela iz umjetničke zbirke Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine nastala između 1941 – 1953. godine, u vremenu koje je u umjetnosti obilježio socijalistički realizam. Pomenuto razdoblje je karakterizirala pojačana društvena kontrola, ali i aktivno učešće umjetnika u izgradnji socijalističkog društva. Umjetnost je trebala veličati herojski historijski trenutak i odgovoriti kriterijima socijalističke idejnosti, partijnosti i narodnosti. Iz tih razloga je favorizirana predstavljačka umjetnost koja se u figuralnim prikazima oslanjala na akademsku realističku tradiciju.
                                                                   
Izložena djela najvećim dijelom čine portreti bosanskohercegovačkih narodnih heroja, koji su, po narudžbi, rađeni za Muzej narodnog oslobođenja u Sarajevu (danas Historijski muzej BiH) neposredno nakon II Svjetskog rata. Drugi dio radova čine slike, crteži, grafike i akvareli stvarani tokom rata i na temu rata. Iako se u formalnom pogledu oslanjaju na likovnost socijalističkog realizma, neka od njih pokazuju izvjesna odstupanja.

Period socijalističkog realizma potisnuta je i nedovoljno istražena faza bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. Historijska distanca, kao i izmještanje djela iz depoa muzeja u prostor Umjetničke galerije BiH, otvaraju mogućnost revalorizacije sadržajno-formalnih likovnih vrijednosti izloženih radova. Ujedno izložba otvara i pitanje šta nam kulturno naslijeđe pomenutog razdoblja danas predstavlja.

VOJO DIMITRIJEVIĆ (1910. - 1981.), grandiozno ime bosanskohercegovačkog slikarstva, sazdano na izuzetnom talentu otkrivenom davne 1926. godine, ali i marljivom radu i upornosti dječaka iz siromašne sredine koji se usudio usprotiviti neshvatanju okoline i slijediti svoj san – “da slika kako drugi nikad nisu slikali” .
Reference kao što su: akademski slikar, direktor prve Umjetničke škole u Sarajevu i njen redovni profesor, prvi sekretar ULUBIH, osnivač Collegium Artisticum-a, 50 godina rada, mnogobrojne nagrade od kojih su svakako najznačajnije: Orden zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom za naročite zasluge i postignute uspjehe u radu, kojim ga je nagradio sam Predsjednik Republike Josip Broz Tito, kao i prva uručena šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 1956. Godine, su dokaz da je taj san ostvaren i više puta.Takođe i učesnik NOB-a i „Nosilac partizanske spomenice 1941“.
Poznat po dramatičnim kontrastima živih boja, naginjući ekspresionizmu, Dimitrijević izlazi iz okvira pisanih zakona i strogih okvira socijalističkog realizma. Sklon stilskim i tehničkim inovacijama sve do smrti ostavlja bez daha svoju publiku i kritičare. Uvijek prvi, jedinstven, neponovljiv, zadržavši emocije i ranjivost naslijeđenu iz djetinjstva svojim koloritom prenosi životne poruke:
“…Poruke su nastale kao moja intimna misao da će se dobro uvijek probiti ma u kakvom mraku to djelo bilo zavučeno i živjelo pomračenim životom. Moje poruke u najnovijim djelima naglašene su u centralnom dijelu slike. To su svijetle vertikale, vertikale koje se probijaju kroz neku masu ponekad i tamu, ali one – te vertikale – simbol su prodora – probijanja i izlaženja na površinu.”
“Njegov grad, najljepši od svih gradova” ovom izložbom slavi 100 godina rođenja svog velikana i odaje mu počast i zahvalnost, sa željom da dio njegove senzibilnosti i humanosti prenese na posjetioce.
Sva izložena umjetnička djela su vlasništvo Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine

Godišnjica izdavanja povelje - 1189-2009 - povod je izložbi posvećenoj jednoj od najvažnijih ličnosti bosanskohercegovačke historije, banu Kulinu (1180?-1204?), kao i najstarijem sačuvanom pravnom dokumentu bosanske kancelarije, povelji koju je on izdao Dubrovniku 29. avgusta 1189. godine.

Kulin je vladar iz čijeg vremena nemamo mnogo podataka, no ono što je preživjelo do danas pruža dragocjene informacije o političkoj, ekonomskoj, crkvenoj i kulturnoj historiji Bosne XII stoljeća. Kulin je i ličnost čija važnost prevazilazi okvire nauke i istraživanja, jer on je jedna od rijetkih historijskih ličnosti srednjeg vijeka koja je ušla u narodnu poslovicu i kulturu sjećanja naroda sa ovih prostora. Skromnost podataka iz srednjeg vijeka, brojna pitanja u historiografiji koja su i dalje otvorena, ali i nauka često obojena političkim i nacionalnim ideologijama, samo su neki od razloga koji bosansko srednjovjekovlje čine osjetljivim i pogodnim za manipulaciju i od strane neakademske javnosti. Neinformiranost je jedan od najvećih neprijatelja i prepreka razvoju svakog pojedinca a samim tim i zdravog društva. Muzej, kao obrazovna institucija, kroz svoje aktivnosti i izložbe ima za cilj da utiče na informiranost i obrazovanje mladih ljudi, prije svega školske populacije, koja organizirano posjećuje muzeje (nažalost, ne u onoj mjeri u kojoj je poželjno i ne zakonski, u smislu muzeja u okviru obrazovnog sistema, kako bi bilo potrebno). Zbog toga, prvenstveni cilj i namjera izložbe je da školskoj populaciji, ali i svima drugima, jer učenje je, ne zaboravimo, cjeloživotni proces, pruži sve mjerodavne informacije o povelji bana Kulina i vremenu u kome je nastala, pogotovo one koje zbog ograničenosti nastavnih planova i programa nisu u mogućnosti dobiti u okviru redovne nastave.

Centralni eksponat izložbe je povelja, koja sama za sebe pruža mnogo dragocjenih podataka. Na izložbi je ona račlanjena i segment po segment analizirana sa istaknutim detaljima o kojima dokument svjedoči. Analiza je nadopunjena pričom o raspravama o originalu povelje i njenim prijepisima, kao i o sudbini dokumenta, tj. informacijama o putu povelje do St. Petersburga u Rusiji, gdje se danas jedan od tri sačuvana primjerka nalazi.

Posjetioci će, dakle, kroz autentični historijski izvor u čije podatke se mogu sami uvjeriti, crpiti znanje o srednjovjekovnoj Bosni i njenom vladaru, ali i razvijati potrebne vještine za kritičko čitanje izvora (čitanje ćirilskih dokumenata, analiza diplomatičkih izvora i sl.). Publika će na taj način naučiti kojim se historičar-istraživač oruđem bavi, kako istražuje, šta su to historijski izvori i kako se njima koristi. Cilj izložbe je i promovirati ćirilicu, pismo povelje bana Kulina, ali i drugih bosanskih vladara i velikaša, kao danas nepravedno zapostavljeno pismo u bosanskohercegovačkom društvu.

Elma Hašimbegović

MARIO MIKULIĆ (1924. – 1991.), Korčulanin po rođenju, a Sarajlija prema svom životnom odabiru, zaslužno nosi naziv velikog bosanskohercegovačkog umjetnika. Njegova bogata ostavština teško se može povezati sa skromnim čovjekom, koji je breme svoje slave nosio tiho i nenametljivo. Odrastao uz rat i neimaštinu, svijet je uljepšavao svojim perom. Birajući najtežu temu – temu čovjeka, uživao je bilježeći njegove pokrete, izraze, u ratu crtajući svoje saborce ilegalce, u miru dokumentujući obnovu zemlje.  Radne akcije kojim se obnavljala porušena zemlja su tema kojom ovdje predstavljamo našeg poznatog slikara.
„Veličinu ovog istorijskog pothvata treba da osjeti i shvati svaki naš čovjek, a on će to najbolje i najlakše shvatiti i osjetiti kroz umjetnički ili naučni prikaz, tj kroz sliku i muziku, kroz članak i pjesmu, kroz inteligentnu reportažu. I stoga je prvi zadatak naših pisaca, umjetnika, naučnika i publicista, da djelo koje ovih dana počinje na pruzi Šamac – Sarajevo, osvjetle sa raznih strana, pravilno ocjene, objasne i primaknu ga shvatanju cijelog naroda. Osim toga, svojim darom i svojim sposobnostima, oni mogu mnogo učiniti za obrazovanje i plemenitu razonodu mladih graditelja. A svojim interesovanjem i učešćem u gradnji ove istorijske pruge, oni će se i sami obogatiti sa znanjem i utiscima iz stvarnosti toga novog života naših naroda i tako će, pomažući izgradnju pruge, uistinu izgrađivati i dopunjavati i sami sebe kao stvaraoci i umjetnici.“ - rekao je nobelovac Ivo Andrić. 
Jedan od umjetnika koji je dijelio mišljenje Ive Andrića bio je i Mario Mikulić. Hvatajući momente sa radnih akcija dokumentovao je jedan značajan period naše istorije, bilježio težak rad i osmijeh, slabu hranu, ali i pjesmu, neispavane djevojke i mladiće, igru, zabavu... Ostavio je budućim generacijama dokaze o jednoj drugoj životnoj filozofiji, drugačijim idealima, nadama, možda ljepšeg života, možda i ne, ali svakako jednog pozitivnijeg duha koji je tada vladao Bosnom i Hercegovinom.
Koliko god nam iz današnje perspektive priča o „školi radnog vaspitanja mladih“, „odgoju ličnosti socijalističkog samoupravnog sistema“, „učvršćivanju bratstva i jedinstva naših naroda“, zvučala anahrono i kao duh ne tako davnog ali prošlog vremena, ona bi se današnjim jezikom dala prevesti u priču o politici države o mladima, jačanju tolerancije ili promoviranju vrijednosti volonterizma, čime bi dobila potpuno novi smisao. Ni rezultati rada mladih “udarnika” nisu tako zanemarljivi: pruga Šamac-Sarajevo, o kojoj svjedoče i crteži Marija Mikulića, pruga Doboj - Banja Luka, auto-put Zagreb - Beograd, kao i izgradnja brojnih tvornica, naselja, mostova i drugih objekata, nasljeđe je  u kojem uživaju i sadašnje generacije.

Izložba na muzeoloki način prikazuje hiljadugodišnji državno - pravni razvitak Bosne i Hercegovine u kome je prolazila kroz različite oblike organizovanja vlasti i različite pravne sisteme, od prvog pomena u historijskim izvorima polovinom 10. stoljeća pa do Dejtonskog mirovnog sporazuma  od  21. novembra 1995. godine koji je potpisan 14. decembra iste godine u Parizu, a kojim je BiH definisana kao  samostalna i suverena država sa dva entiteta.

Ova izložba je živi muzej. Iako su je priredili kustosi Muzeja, ona je djelo svih Sarajlija, njoj nije potreban vodič. Sve izloženo, sve dokumente, predmete, fotose, sve tonske i vizuelne zapise, Sarajlije znaju i razumiju bolje od bilo kakvih stručnih i političkih objašnjenja.

Oni su dio njih samih, njihovog  troipogodišnjeg života  ispunjenog patnjama, tragedijama, poniženjima, ali i istrajnim hodom u odbrani onog što nam ovaj prostor znači.
Stoga će se ovom izložbom posjetioci koji su doživjeli strahote ratnog Sarajeva prisjetiti vlastitog stradanja i sučeljavanja sa užasom i borbom za opstanak,  dok će se oni van tog jezivog obruča, i oni u svijetu, upoznati sa crnim rupama civilizacije na kraju 20. stoljeća.

Izložba je priređena povodom stogodišnjice rođenja bosanskohercegovačkog slikara Rizaha Štetića. Ovo je već treća izložba iz ciklusa "Iz naše riznice".

Prve dvije su bile posvećene Branku Šotri (2006. godine) i Ismetu Mujezinoviću (2007. godine), isto tako povodom njihove stogodišnjice rođenja.

Na izložbi su izloženi crteži, linorezi  i ulja na platnu. Svi izloženi radovi su  dio Zbirke umjetničkih djela  Historijskog muzeja BiH.

Rizah Štetić je rođen u Brčkom 11. oktobra 1908. godine, gdje je završio osnovno i  srednje obrazovanje. Studirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1928. do 1932. godine u klasi profesora  Maksimilijana Vanke, Vladimira Becića i Marina Tartaglie, kod kojeg i diplomirao 23. Juna 1932.godine.

Putujući kroz Bosnu crtao je u pojednostavljenoj grafici niže slojeve drutva, njihovu bol, patnju, nesreću, strah, beznađe i očaj. Većina  ovih crteža su pretočeni u grafičku mapu pod nazivom "Bosna" i štampani 1940. godine u Slavonskom Brodu, gdje je radio kao nastavnik umjetnosti u srednjoj školi. Drugi svjetski rat je proveo u Brčkom. Nakon rata odlazi u Sarajevo i predaje na Školi primijenjenih umjetnosti.

Izložba će biti otvorena do 31. Januara 2008. god.